pasica

Svemoćni Posejdone naš!

 

Ovaj put se obraćam Tebi. Bez Tvog blagoslova nema ni svijeta ni naših života, kako tu gore tako ni tamo u tajnovitim dubinama Tvoga carstva.

U prošlom pismu dao sam prednost dami. Razumjet ćeš?

Našoj uzvišenoj KRALJICI. Od iskona do danas, dobri kraljevi I prave kraljice uvijek su se krunili uz Božji blagoslov. U ambijentu naše kumpanije za taj blagoslov samo si Ti kompetentan. I još jednom zahvaljujem što si dozvolio imenovati MOJU gajetu po TVOJOJ nježnijoj polovici.

pinoTi si naš BIG BROTHER koji vidi sve. Znaš razlikovati one falše od pravih likova.

Mi koji imamo što svjedočiti o našim životima I karijerama “okol ove baloti”, nismo poznati kao heroji JACK LONDON-ovih romancina niti napuhanih avantura JOŽE HORVATA-a. Sigurno je na takova dva “stručnjaka” mislio I naš barba Pave :”zač se pačaju V neč ča se njanci malo razumeju”. Imaju I kostrenski kapitani onu svoju:” mali, ne rivaj provu kade su veli brodi !”

Takovi “mali” još će ki kus palenti I trdih baškoti I plesnivih galeti pregrist da bi progledali.

Ti si najpouzdaniji svjedok nekih naših nezamislivo riskantnih okolnosti kad skoro svatko treba priznati kako su mu često mudande bile pune…?! Mozak blokiran. Strah. Srce u grlu. Mislilo se, je li moguće? Kamo god okreneš provu, uvijek upadaš u neku vražju ratnu zonu, gusarstvo, minirane luke, građanske nemire…?! Zone najgore meteorologije I južnih I sjevernih oceana. Ma, da obučeš I čelične mudande preko svojih bokserica ne bi pomoglo.

Ipak, “isplivalo se “. Tko poznaje Kanadu prošao je sve one čudne ustave-lockove I predivna jezera. Za nas “od mora” oni imaju specifičnu definiciju: YOU ARE SALTY, ARN`T  YOU? S tim nam je upućena koncizna poruka u jednoj kratkoj rečenici-upitu. Značilo bi: kume moj, ti si slan zar ne, snaći ćeš se već ti! Ako nismo baš neke “mone” shvatit ćemo poruku I reći THANKS. U sebi ćeš zaključiti da možda ne zaslužuješ compliment, ali ga je ugodno čuti.

Riskantnih okolnosti uvijek je bilo I ne treba se njanjiti kad smo neke uspješno izbjegli. Iza druge punte čeka nas druga škuribanda I neki novi opaki reful. Treba shvatiti I one ANTIKRIŠTE koji tada posežu za alkoholom i/ili beštimijom. Takvih ima. Ali ima I onih koji molitvom traže nadu. Oni što trube u trumbetu praznovjernosti nisu iz naše LIGE. I tako misao ponovo leti našim famejama od soli, mudrosti, dobrote I poštenja. “Soli u glavi” je sinonim razbora I mudrosti. “Prosvijetli me” je vapaj za ispravnom uputom, pa I ona molba “Sveti Mikula daj mi ruku” znala nam je pomoći.

Sve Ti to vidiš I znaš Posejdone naš.

Mi seniori imamo svetu dužnost I odgovornost za sve ono što smo POSUDILI od naših unuka. Dok oni ne “ozore”.

Moderan svijet trči galopom. Pun je zamki u svim tim dubioznim novim virtualnim tehnologijama. Kako to moderni mediji zločesto ispiru nekome mozak raznim navodnim pogodnostima. Možda I ciljaju prema neodlučnim mladima čiji (neki) roditelji nisu ni trebali biti roditelji?!

Mladi bez radnih navika lako private ponuđene “pogodnosti” s nadom u život bez većih napora.

U komotnost savladavanja bilo koje udaljenosti u sve kraćem vremenu. Sve na dohvat ruke. Sve tako lako. Samo da je “VRIĆA ŠOLDI”.

Ipak je moj barba Carlo, dolazeći u posjet svojoj sestri (naša mama Ana), bio uporan u svojoj poslovici “fio mio la natura come il mar non te li freghi mai!”

Naša Udruga “KRALJICA MORA” okuplja kapetane sj. Jadrana. Oni koji nas ne poznaju misle “to su oni na trajektima I katamaranima za Rab, Cres, Krk…! Pa da, mogli bismo biti I takvi. No, takvi nisu bili MI!

Našim mlađim kolegama iste LIGE, umjesto Jadrana služi neki drugi virtualni “Jadran”. Neko mutno Bijelo more, beživotno Crno more, Žuto, Crveno. Sve neka imena duginih kolori, a ustvari bez boje, okusa I mirisa. Uglavnom. No, ti mladi kolege su tamo poslom. I nisu padobranci. Znaju da ZNAJU. Znaju I MOGU. Odgovorni I lojalni. Cijenjeni. Adekvatno I pošteno nagrađeni. Pošteđeni su što ne moraju slušati ovo naše parapolitičko, balkansko, nadrinovinarsko prepucavanje kako nam mladi obrazovani idu vani. Stvorena je ŠTETNA PREDRASUDA u čijoj sjeni se skrivaju huncuti što su beskorisni doma, a nepoželjni vani. Imamo stručnjaka I savjetnika pun kofer. Kako ih nitko ne “šljivi”, nitko ne stvara nove vrijednosti.

Interesantno kako se rijetko čuje da smo mi slobodni ljudi. LIBERI. Gibboni pjeva “tko mi to vješa zvonce za vrat…?

Tko se to razuman I pošten može čuditi kad netko IDE VANI? Pa zar smo slobodniji bili u ono vrijeme kada je pola Europe samo sanjalo o slobodi odozada ŽELEZNE KOLTRINE.

Pojam FREE MAN upravo je vezan uz plemenite fameje naše košte adriatske. REPUBLICA MARINARA DI VENETIA. REPUBLICA MARINARA DI RAGUSA. Ponosna parola LIBERTAS. Moćni lav SV. MARKA s otvorenom knjigom.

Engleski pojma SKILL& ABILITY oni NAŠI trenutno svojim poslom vani, nisu stekli to u jednom điru. Naobrazba I stečena diploma su samo konzekvence predodređenosti naše slane tradicije, bistrih glava, trdih žulji I meka srca. JUDI OD SVITA. Mika škerci.

Sad ću stati, odahnuti I odati dužno  poštovanje mudroj misli našeg vrsnog kolege I uzornog obiteljskog čovjeka, J.KARNINČIĆA: “tolike godine po svijetu dale su mi prilike sticanja opće I svjetske kulture, civilizacijske kvalitete, a povrh svega slobodu izražavanja I kretanja.”

Naš poznati kolega s eminentnim kapitanskim familijarnim stablom svojih antenata  BRANIMIR ŠOIĆ govori: “onega kega je bilo volja po svete je Imel šanse navadit čuda tega korisnega I pametnega kako profesionalno tako I na favor svoje fameji”.

Valjda smo mi neka rijetka vrsta što se u domaćim okolnostima teško prilagođava pojmovima kao “jamiti”, “zdipiti”, “dignuti lovu”, “muljati”…? Sve neki epiteti bajnih domoljuba.

SKILL& ABILITY naše profesije je samo pošten I strpljiv proces STEP-BY-STEP. “Njente šaltini priko škalini”. Bit ću jasniji. Uzduž našeg litorala od Pirana do Boke tradicijom I kristijanskim odgojem počinju naši prvi TRENINZI. Slično sistemu Kibutz.

Koja sličnost u svom jedinstvenom maritimnom I lingvističkom nasljeđu. Generacijski kontinuitet lokalnog dijalekta, aktivnosti na moru I na kraju. Vanjski I unutarnji koncept naših kuća, skala, škura I baladura. Mjesta I prostori naših vala, grota. Uske kalete, muli, rive, mulići. Kmetske štoncije I mornarske staze. Sve to popunjeno impozantnim figurama velih I malih “ljudi driti ka kolone”.

Njihovi skladni movimenti skupa s njihovim bracerama, pasarama, gajetama, baštimentima.

Naš kolega Berto Račić s Fora (HVAR/LESSINA), ja z Dminić, Julio I Ive z Baški, Jurko iz Bola, Paolo I njegovi sini s cresa, Fabio z Pirana, Marino “Rovinjež”. Vrsni inženjeri, direktori, inspektori: Krešo z Nerezin, Pave s Sv. Kuzma, naši Gianni, Enzo I Branko z Labina ili markantni Tiho Pecotić s Korčule (nisos COUTZELARIS). Nismo se poznavali. A vidi mirakula…”kako da smo brati!”

Nono BEPO “manja polenta”. “Armatore e padrone marittimo”. Mustaći od uha do uha. Vedro I na škerac nabrajao bi one svoje “pešekane”iz mladosti: pretel grego-salonico, preteli damati, puljezi, katalani, portugeži, palermitani, ciprioti!

Živi KAMIČIĆI mediteranskog mozaika prirodno posloženog u skupnoj memoriji. Bolje nego na nekom panou moderne galerije. Ljepše od bezidejne ponude turističkog VAŠARA. Surogati turizma I njegovih akolita, izvrnuli su DEREVERŠO pojam Mediterana. Velika većina turista skitajući tim zemljama I krstareći Lynom, Balearima, Tirenom, Joniom, Egejom, pročitala je “MEDITERANSKI BREVIJAR”.

Reprint tog mirakula od knjige uskoro će popuniti štandove turističkih agencija. Majstore P.MATVEJEVIĆU, tim povodom moj klobuk do poda!

Vječno živi amfiteatar dramatičnih sukoba, saveza, pomirenja, pa opet sukoba po novom pravopisu zovu ga I MEĐU-ZEMLJE! Među-morima tih istih među-zemalja ipak postoji komunikacija I dobronamjerni među-odnosi. Fameje od soli nisu prenašale svojim mlađima ni maliciju ni netrepeljivost. Besede su vibrirale veseljem I optimizmom.

Zna se bez truda I strpljenja niš ne gre napred. Naši vrijedni žminjski Istrijani imaju svoju mudrost: “prvo triba delo upraviti. Ono na pijate triba pojist. Va mižole I bukalete treba popit. Hitati ća… Dio guardi!

Potli svega ako si kuntenat, lipo ćeš zakantat I tancat!”

Zamolio bih za razumijevanje čitatelja koji ima strpljenja čitati ovo što pišem. Neke rečenice, premda oštre, nisu štorije za plašit malu djecu. Ako se izmaknu kontroli, djeca na svom putu za VELIKI svijet mogu lako zastraniti. Ispod ovog neba ništa novog. Devijacije se javljaju u sve ranijoj adolescenciji. Kakva je kontrola ili stimulans svakakvih nelogičnih, nezasluženih PRAVA? Puste demokratske SLOBODE? Čudne li pozornosti koju privlače frontmeni nekih nevladinih udruga pa ih TV-kamera zumira kao nove TEIZME?! Posejdone sveti, budi ATENTO.

Takova razvikana PRAVA mogu biti samo komplement DUŽNOSTIMA. Zna se, TRIPOD je siguran tek s trećim suportom što ( mi koji znamo ) zovemo ODGOVORNOST.Ako fali jedna noga-KOLAPS!

Onaj kineski znamen YIN-YANG u svom perpetualnom plesu tumači kako na ovom čudnom svijetu nije sve CRNI vrag (YIN) ma niti BIJELI  krilati anđel (YANG). Bez plime nemamo oseke. Danje svjetlo je samo komplement škure noći.

Posejdone moćni, reci jesi informatički pismen?

Ako si UP-TO-DATE, znaš čemu sve void diabolički pohod nezrelih HACKERA. Virtualni BLITZ-KRIEG.

Učenici I student iz skladnih obitelji stat će dalje od poroka I dozirat će si informacije. Znat će razliku YIN od YANG-a. Vremenom se akumulirala masa koju veseljaci/surferi zovu “w.w.w.GARBAGE.INFOS.com”. Anonimni aplikatori, bez kompetencije.

Mladi vole slušati dobre pjesme, mjuzu. Lirika pojedinih autora čudna je I zločesta. Zanimljivi su tzv. TRENDSETERI. TV/RADIO urednici. Koje su im namjere, da upravo sad pri završetku šk. godine I kad se vrijedni đaci trude za bolje ocjene, maliciozno puštaju “I DON`T WANNA GO TO SCHOOL-I JUST WANNA BRAKE THE RULES”.

Kakve edukatore su ti TRENDSETERI imali u svojoj mladosti? Zna se da je u nekim prošlim vremenima prevladavao broj “učitelja što su mrzili popover”. Pa zar opet ? Možda. Huncuti sponzori forsiraju senzacije pa tako prolazi I štetna informacija I loša pjesma. Medijska etika? Moral? Edukacija nevažna. Ali, za utjehu imamo HKR.

Ali imamo I Lijepu Našu koja brine za znanost I obrazovanje s velikih 0,3% šoldi iz godišnjeg proračuna.

Tu sam dužan sada dati podršku I duboko poštovanje jednom našem neumornom akademiku. KORADO KORLEVIĆ. Voditelj Zvjezdarnice Višnjan. Fenomen našeg malog “kontinenta istrijanskega”. Iznimno slušan predavač na FESTIVALU ZNANOSTI trsatskog kampusa. Gost edukator u gimnazijama mojih unuka. No,…rijetko na TV?! Ravnatelji škola uporno mole za posjet Višnjanu za svoje odlikaše! Oni sretnici što su tamo već bili, bogatiji su I ponosni na izvanredno iskustvo. Briljantna otkrića Koradovog vrijednog tima objavljuju se u svjetskim znanstvenim biltenima. Za njihove projekte nema “liste čekanja”. Nekoliko mladih vrijednih znanstvenika od Rovinja, Pule, Zadra, Splita I Dubrovnika, voditelji su projekata I bezrezervno financirani I od EU pa I svjetskih fondova. Kod nas, površno zanimanje.

HAZU-članovi u većini su povjesničari I začudo cesti TV-gosti.

Rezultat: guranje povodljivog sitnog pučanstva u dubine svadljivog balkanskog primitivizma. Kod mlađih to ima drugi efekt: indolencija prema povijesti.

Koradova znanost je EGZAKTNA. Nije to pjesma J. Pupačića što sjedi na vrh brda I “VOLI MORE”.

Niti stihovi T. Ujevića koji bez prave doze maligana ne bi ni pero uzeo u ruke.

Korado Korlević opravdano upozorava. Ima argumente. Izračune. Ako koristi pojam “mogućnost” tada ima sigurnosne margine. Takvi, s tako visokim I.Q. izbjegavaju filozofiju poput “navodno”, “moglo bi”, “mislim”, “jab`reka”…itd. Ima odmjereni ton I jednostavan rječnik.

SAKI GA MORE KAPIT.

Spomenuo bih njegov današnji pristup stvarnosti. STRESNA EUFORIJA BROJNIH SAMOHRANIH RODITELJA. Stresni “single parents” u prividno dobroj vjeri ispunjavaju mlađima trenutne hirove I želje da im NIČ NE FALI?!  Kao nadomjestak NE-IMANJA vremena za kvalitetnu familijarnu harmoniju. I tako im se otvara HIGHWAY kojim jure premu “Klubu Hedonista Lijenosti” (KHL). Ispijači kave. Profesionalni šetači. Korado često upozorava:” piliti granu na kojoj sjediš I pri tome se još I smiješiš?” A KI ĆE DELO UPRAVITI? Koliki je današnji postotak kvalitetnih mladih na kojima svijet ostaje? Sada treba malo stat I ZAŠIJAT.

Pokušajmo si dočarati ne tako davni svijet pogledom kroz zjenicu oka naših polupismenih predaka. Bez telefonina, bez frižideri, bez gliseri, bez letrike I MAX-TV.  Bez shopping centri.

Otoke bez mostova I katamarana. Bez socijalne sigurnosti I hitne službe. SENZA ATTREZZI. Ni na moru ni na kraju. Kako su predviđali elementarne nepogode? Tko ih je znao organizirati I uputiti kad nije bilo poziva 112? Poplave, klizišta, suše, jaki grad ?! Jesu li fratarski stoljetni kalendari pouzdaniji svojim informacijama nego današnji sateliti I INTERNET? Prirodni fenomeni se ponavlaju ustaljenim ciklusima. Kontinenti sa svojim moćnim oceanima ne poznaju pojam VIRTUALNO. Posejdone naš, ti to znaš. Kad ti netko “napuni pipu”, znaš dati dobru lekciju neposlušnim menefregistima.

Mi rijetki koji smo imali sreće imati kvalitetne mame I ćaće ili dobrog nonota I njegove teple žuljevite ruke tek sad možemo valorizirati njihov trud, život, integritet.

“Pod Učkun kućice bele…”

Da, male kućice I to pune života I vesele djece. Kako god brojna fameja bila, svatko je znao svoj DOVER, svoje mjesto I mogućnosti.

Iz skučenih ambijenti naše košte I škoji izdvajalo se par bistrijih glavica “KI BI MOGLI NEČ BIT”.

Bespogovorno bi bili upućeni obližnjem samostanu. Sjemeništu. Trsat, Pazin, Glavotok, Bol, Osor, Korčula…! Bogate knjižnice vrijednih fratara prepisivača u konventima stoljećima su koristile našim nonima: da se održi ribarstvo, stočarstvo. Trsi, uliki, smokvi. Stjecalo se elementarno znanje astronomije, magnetizma, meteorologije. Zakoni fizike I mehanike. Korištenje besplatne energije-VJETAR! Za “zimski pogon” onih velikih volova, lijepih I pametnih očiju I mula, konja, tovari…

ENERGIJA se spravljala u pokošenoj suhoj travi -SIJENO! Kvalitetnije sijeno je bila-ERBA ŠPANJA. Pa je došla PAN-DE-ŠPANJA, FIL-DE-ŠPANJA, ŠPANJOLA, ŠPANJULET. Bi li sve to bilo moguće da moj nono (I njegov nono) nisu bili GENTE DEL MONDO. I znali komunicirati s onim Puljizima, Katalanima, Sikulima, Gregima..!

Pjeva Joe Cocker “EVERY GENERATION HAS ITS WAY”. I to je normalno. Kada se pazi “ča se dela” I sve gre svojim redom bez “šaltimi preko škalini”, tada I ja mogu izraziti svoj tihi ponos na svoju djecu I unuke što su barem za sada uspješni I drže do svog integriteta.

Nisam siguran kakav efekt je imao onaj ( naoko ) dosadan konšilj ( savjet ) koji se vrti već generacijama u našim famejama: “ dica, kamo god grete, vajka imejte rišpeta I krijonci “.

Poslušaj stareje. Nemoj tentat onega crnega vranića, I ne daj si glavo sapunat od nikega!

Zadnju misao uz dopuštenje, citiram našega KORLEVIĆA :”Kumpare moj, bit će mraza, bit će zime. Čuvajmo dicu, čuvajmo sime.”

 

J.Diminić

erste

kraljica mora logo

kraljica mora

pomorski rječnik

dogma nekretnine

facebook kraljica mora

damaco

cesma

maritime connector

sindikat pomoraca hrvatske

zorovic

pomorski fakultet rijeka

pomorsko dobro

adrialibar

libar

rijeka klik

korana stojčić

tiskara sušak

ICS