pasica

SPAŠAVANJE LJUDSKIH ŽIVOTA NA MORU

solas_1000x700

Spasiti jedan život u bespući mora je veliko humano djelo,i hrabrost spasioca koji pružaju nadljudske napore u spašavanju čovjeka.Zato je spašavanje ljudi i imovine humano djelo i obveza zapovjednika broda , da pruži pomoć unesrečenom.Zapovjednik je dužan da odmah krene u pomoć unesrečenima najvećom brzinom,te obaviještavajući unesrećene,ako je to moguće,da dolazi na mjesto pogibelji.I dok je spašavanje osoba obvezno,spašavanje imovine nije postavljeno tako strogo,ali postoji obveza spašavanja imovine u slučaju sudara brodova,gdje je zapovjednik dužan poduzeti spašavanje drugog broda a naročito kada je u opasnosti brod iste države.

Ovih obveza pridržavao se zapovjednik RMS Carpathia,kada je pohitao u pomoć unesrečenom RMS Titanic-u,u noći 14.travnja,da bi stigao namjesto pogiblje 15.travnja 1912 godine u ranim jutarnjim satima i spasio 702 brodolomca.Riskirajući svoju imovinu i strojeve opterečujući do maksimuma,došao je na mjesto pogiblje,iako je okolo unesrečenoga broda bilo pet brodova koji su bili bliži RMS Titanic-u.Za ovaj hrabri pthvat dobili su sva svjetska priznanja za iskazanu hrabrost i počasti države kojoj je pripadao.RMS Carpathia je održavala brodsku liniju za Sjevernu Ameriku jedanest godina isplovljavajući iz Rijeke,uglavnom sa iseljenicima iz obližnjih država.Medju članovima posade bila su i 84 člana posade iz Istre i Hrvatskog primorja,koja su za iskazanu hrabrost dobila brončane medalje.

SOLAS konvencija propisuje obvezu spašavanja, a koja je stupila na snagu u Londonu 1914 godine,dvije godine nakon potonuća RMS Titanic.Istićem izuzetnu spremnost posade RMS Carpathia,jer bez spremnost i izvježbanosti posade nema sretnog poduhvata.

U našem gradu Rijeci je 1959 godine,održana konvencija CMI (Comite maritime international),gdje je prihvačena izmjena medjunarodne konvencije o spašavanju.Izmjena je prihvačena protokolom usvojenim 27.svibnja 1967 godine u Bruxelles-u.

CMI-Comite maritime international-je nevladina organizacija osnovana davne 1897 godine sa sjedištem u Antwerpen-u u Belgiji.U osnivačkom actu CMI,stoji da je njezin cilj doprinositi svim prikladnim sredstvima i aktivnostima kako bi se ujednačilo pomorsko pravo na svim njegovim područjima.Danas su 56 nacionalnih udruženja za pomorsko pravo članovi CMI.Medju njima i Hrvatsko društvo za pomorsko pravo.

Da bi se otklonile neke nejasnoće navedene konvencije u pogledu pretpostavki za obvezno spašavanje ljudskih života,ta je dužnost normirana i u Glavi V konvencije o zaštiti ljudskih života na moru.

U dva navrata sam kao zapovjednik vodio akciju spašavanja ljudi na moru.Istićem da je veliko zadovoljstvo posade nakon uspješnosti izvršenoga zadatka ,ali i potištenosti nakon neuspjeha.Jedino mi pomorci znamo cijeniti kada se spasi nečiji život u bespućima mora,a uokolo nigdje nikoga.

Jedna akcija spašavanja nam je bila u blizini Grčke obale.Istićem veliku solidarnost brodova u blizini(što nije bio slučaj kod spašavanje Titanic-a),te obalne straže Grčke i zrakoplovstva.Na otvorenome moru posred oceana ovo nemamo,jer smo daleko od obale.Zato sve pohvale zapovjedniku i posadi na uspješnosti izvršenoga zadatka,a u što smo se uvjerili u zadnij par mjeseci kada je naš zapovjednik u dva navrata spasio veliki broj brodolomaca.Unazad stoljeće,mi Hrvatski pomorci,iskazali smo hrbarost i odgovornost u spašavanju ljudi na moru.Zaslužuju svu pažnju društva ,i želja mi je da se spasiocima obilježi nihova stručnost i znanje u spašavanju ljudi na moru.

S obzirom da se ove nezgode dešavaju iznenada,zapovjednik treba da zna u svakom momentu,kada je obaviješten ,kako postupiti u iznenadnom slučaju,recimo čovjek u moru.Jer u konkretnom slučaju,mora da ima uvijek na umu što poduzeti kakav manevar izvesti da bi se vratio na poziciju čovjeka u moru.Sabranost u ovom slučaju je jako važna,jer se pretpostavlja da je čovjek živ.Koji put se reagira spontano,naglo se okrene brod a k tome brod vozi svom snagom i izgubi se vjerodostojna pozicija broda.Ako netko od posade vidi čovjeka u moru,onda ga treba posmatrati da ga se ne izgubi iz vida. Istovremeno treba pripremati stroj za manevriranje ,te prilagodjavanjem i smanjivanjem brzine broda ,dodje do čovjeka.Da bi se postiglo sve ovo izrečeno,treba primijeniti manovru koja je ispravna i točna i koja će nas dovesti do pozicije čovjeka u moru..Najčešće se primjenjuje Williamsonov zaokret.Ovu manovru se koristi i točna je.S obzirom da obavijest na zapovjednički most „ čovjek u moru“stigne sa odredjenim zakašnjenjem ,ovaj zeokret broda koristeći Williamsonov krug je točna,i dovesti će vas na pravu poziciju gdje je čovjek u moru.Kod svih manovri,važan je stroj a stroju je potrebno izvjesno vrijeme da se pripremi za manevriranje.U ovom slučaju pri vožnji svom snagom naprijed,brod skrene 60 stupnjeva desno od kursa,Kada dodje u kurs 60 stupnjeva od zadanoga kursa počinje okret sve lijevo.Za ovo vrijeme smanjuje se brzina broda,i brod dodje u protukurs od zadanoga kursa.Smanjenom brzinom i vremenom od obavijesti da je čovjek u moru,dodje se točno na čovjeka u moru.Ovaj manevar je po danu precizan.Po noći je isto uspješan ali po noći su dometi reflektora ograničeni i treba dobro tražiti čovjeka.Imamo i Scharnowow zaokret.No,ne ću se zadržavati kod njega,jer sam ,kroz svoju praksu upotrebljavao ovaj manevar,Williamsonov zaokret, a koji je „precizan“.

Sve gore je uvod u akciju spašavanja ljudi na moru.Iz teorije se ide u praksu.Napominjem da zapovjednik sa posadom treba biti staložen u ovim situacijama,jer obučenost posade daje uspješnost traganja i spašavanja.

Kao zapovjednik,zapovjedao sam sa dvijema akcijama spašavanja ljudi iz mora.Ploveći brodom „Bakar“ riječke Jugolinije na povratku sa putovanja iz Indije u Jonskom moru u poslijepodnevnim satima,dana 24.prosinca 1983.godine,čovjek se bacio u more.Član posade koji je bio sa njime na palubu obavijestio je zapovjednički most,časnik straže je obavijestio stroj i zvao zapovjednika na zapovjednički most.Dan je znak za uzbunu posade,čovjek u moru,započeo je manevar povratka na mjesto gdje je čovjek skočio u more sa, Wiiliamsonov-im zaokretom.More je bilo mirno,a plovili smo desetke Nautičkih milja zapadno od Grčke obale.Preko VHF telefona dat je znak uzbunjivanja PAN PAN čovjek u moru.Brodovi u okolinu su se odmah javljali i pristizali u pomoć da nam pomognu u traganju čovjeka u moru..Kada se napravio Williamsonov zaokret smanjila se brzina broda i počelo je osmatranje.U tu svrhu spušten je u more čamac za spasavanje te je posada čamca pretraživala prostor vjerojatne pozicije.Grčka obalna straža je poslala svoj brod u osmatranje.Nismo primijetili tijelo čovjeka.Kako se približavala noć,Grčka obalna stražanam je poslala svoj zrakoplov za osmatranje,a koji je noću obasjavao prostor sa raketama za osvjetljenje,a koje nam je puno pomoglo u osmatranja,jer su bile toliko jake da se je noć pretvarala u dan.U ovom slučaju jako je važna koordinacija sa brodovima u koji su pretekli u pomoć.S obzirom da to nije bilo vrijeme današnjih komunikacija sve se obavljalo radiofonijom,telegrafijom i VHF telefonom.No, sve je bilo u redu i sve je kako smo učili u teoriji,dobro funkcioniralo i u praksi.Osmatranjem kroz noć ostavlja loš dojam kod mladjih članova posade,naročito kadeta i asistenti stroja,jer su očekivali da će vidjeti mrtvo tijelo u moru.Istićem,po tko znakoji put,da je važna obučenost posade,te da je posada kroz čitavo ovo vrijeme,iskazivala jednu veliku profesionalnost.Osmatrali smo čitavu noć,a za zrakoplov i brodove uokolo,mi smo naš bili centar oko koga su se vršile aktivnosti spašavanja,pružali smo informacije svim učesnicima u traganju u kom kursu i pravcu da se kreću..U jutarnjim satima,kod vremenskih prilika jako dobrih za uspješnost zadatka,zahvalio sam se zrakoplovu,grčkoj obalnoj straži i brodovima koji su prolazili blizu nas, a zaustavljali su se da bi nam pomogli,obustavio sam potragu.Tijelo čovjeka nismo pronašli.Posada je bila jako utučena,neraspložena,jer nam je do kraja putovanja i dolaska u matičnu luku ostalo još samo dva dana.

Do dolaska u matičnu luku,zapovjednik mora pripremiti temeljiti izvještaj za lučke vlasti,policiju i poduzeće,i kroz to vrijeme ispitati odredjene članove posade,kako bi se zadovoljila zakonska procedura .

Ova akcija i nesretan slučaj se desio pred tridesetak godina i obilježavanje pozicije nije bilo,onako kako se danas to radi.U današnjim vremenima pozicija broda se oslanja i prati prati satelitskim vezama.Da bi pozicija i točnost bile korektne,imamo EPIRB plutačom za označavanje nesreće na moru, a koju aktivirate prije bacanja u more, a na radarskom ekran u šalje signal gdje se nalazi tijelo .Medjutim,sve poslije je sposobnost zapovjednika i posade u uspješnosti traganja.

Drugi moj primjer spašavanja ljudi i imovine desio se u Gvinejskom zalivu , dana 3.srpnja 1994 godine,gdje smo uočili ribarski brod , pored koga smo plovili,sa koga su nam ljudi sa istoga ribarskoga broda rukama slali signale za pomoć,odnosno samo su mahali krpama.Okrenuo sam brod ,smanjio brzinu i približavanjem ka ribarskom brodu smo se zaustavili.Vidjeli smo da su bez goriva i da se ne mogu vratti u luku odakle su isplovili.Koliko su bili na pučini udaljeni od obale oko 150 Nm,uočili smo po ribama koje su bili na palubi,jer su se njima hranili,da su bili tako 2-3 dana.Digli smo njihov brod i njih njih troje napalubi sa brodskom dizalicom.Prije akcija spašavanja obavijestio sam poduzeće,pomorskog agenta luke dolaska i lučke vlasti.Spašene ljude smo utoplili nahranili , i kada su se pribrali i odmorili,ispričali su nam da su tu već dva dana i da im nitko nije htio priskočiti u pomoć.Skoro da su izgubili svaku nadu da će im itko pomoći,jer su ostali i bez vode.Posada je bila jako zadovoljna da smo spasili ljude.Za razliku od prijašnjega opisa neuspjelog traganja za čovjekom,gdje je posada bila potištena,ovdje je bio slučaj veselja jer smo spasili troje ljudi.Sutradan ,kada smo došli u luku,naišli smo na problem koji je trajao par dana dok su ih njihovi domaćini primili natrag,iako su njihovi, gradjani iste države.Možete naići na probleme,kao u ovome slučaju,ali važna je ljudska komponenta da se želi spasiti nečiji život,što je jako bitno i usadjeno kod pomoraca i jedna velika solidarnost na moru.Nadalje bi rekao i skromnost,jer nitko nije pitao za neku nagradu,jedino smo dobili pohvalu od brodovlasnika.

Važno je kod ova dva primjera spašavanja ljudskih života istaknuti,da rad i život na brodu nije lak ni fizički,a ni emotivno.Zato , uspješnost svakog poduhvata kao i ovoga ovisi o dobrom timu,a tim smo mi svi na brodu.Važno je zajedništvo posade,uvježbanost i onda je uspjeh zagarantiran.Jer,ako se posada grupira po nacionalnosti,jezičnosti , boji kože,nema uspješnosti u ničemu niti će to biti dobar tim.Posada treba da bude uvijek „napeta“,da se informira,priča,da ju se poštiva i pohvali za njen rad ,da ima dobru hranu,da se dovoljno odmara,ali i da se redovito održavaju vježbe po konvencijama,te da na brodu sve bude u funkciji.Pomorac nije u situaciji da kaže , ja idem sa broda i potražiti ću drugi posao,kako je to na kopnu.Jedini izbor je traženje profesionalnih i osobnih kompromisa i prilagodjavanje karakterima ljudi koje vjerojatno ne biste sreli nikada na kopnu.Zato je potrebna velika mentalna snaga da bi se čovjek zaštitio od brojnih negativnih utjecaja na brodu,te ostao maksimalno profesionalan i discipliniran u svakoj situaciji.Primjer za ovo su ova dva primjera spašavanja,kod neuspjelog pronalaženja čovjeka,posada je potištena,iako je sve izvršila zadatak onako kako je i obučena za te zadatke.Kod drugog slučaja je bila zadovoljna ,vesela pa i ponosna što se spasilo troje ljudi.Da li je i pomorački život u neku ruku i plemenit?

Zapovjednik je dužan priskočiti u pomoć onome koji je u opasnosti.Mora procijeniti da li može da izvrši zadatak,kako ne bi donio u opasnost brod i posadu,ali mu dužnost nalaže i obveza da pokuša ići u pomoć drugima.Jer,naći se bespomočan u ogromnom prostranstvu je grozno,kada vidiš da nema nikoga tko bi ti pomogao.

Opisati ću spasavanje ljudi nakon brodoloma RMS Titanic,iz razloga što je iskazana nevjerojatna hrabrost zapovjednika i posade i rizik da ne uništi svoje strojeve.Grozna tragedija se desila pred 102 godine,dana 14.travnja 1912 godine na Atlantskom oceanu.RMS Titanic novi brod,koji nije ni „okusio more“,nakon pet dana od primopredaje i ukrcaja putnika u Francuskoj i Velikoj Britaniji se sudario sa santom leda i potonuo.U čamcima za spasavanje se nalazilo nešto preko 700 brodolomaca.Sudario se sa santom leda spomenutoga datuma oko 23sata i 40 minuta.Noć vedra,more mirno.Nakon slanja signala opasnosti,crvene rakete i telegrafskoga SOS , nitko od brodova u blizini se nije usudio približiti unesrečenom brodu koji tone.Nakon primljenog signala za pomoć,najudaljeniji brod od RMS Titanic-a se uputio na mjesto potonuća.To je bila RMS Carpathia koja je pred dva dana isplovila iz New York-a za Rijeku,brod iste državne pripadnosti ali razlićitih poduzeća.Od 300-tinjak članova RMS Carpathia njih 84 su bili Hrvati-Istrani i Primorci.Zapovjednik kap.Rostron Arthur Henry je krenuo svom snagom,opteretivši strojeve do maksimuma , rizikujući da ostane i bez vode,što bi bila katastrofa za parne strojeve.Došla je na mjestu potonuća sa zakašnjenjem od 4 sata i 30-tak minuta.Iz mora su spasili 706 brodolomaca i nakon dva dana ih doveli u New York.Za hrabri pothvat nagradjeni su odličjima.Posada brončanim medaljama,časnici srebrenim medaljama a zapovjednik srebrenim pokalom.Svu pažnju svijeta su zaslužili i na povratku u Rijeku su svugdje bili primljeni kao heroji.Dobivali su priznanja i nagrade.Ovaj hrabri čin , djelo odluke zapovjednika da priskoći u pomoć i da ocjeni da to brod i posada mogu napraviti,će pridonijeti donošenju SOLAS konvencije u Londonu 1914.godine.Dakle,obveze i zaključci u konvenciju su primjenjeni iz hrabroga čina zapovjednik RMS Carpathia,a koji se odigrao pred dvije godine od donošenja SOLAS konvencije.U ovome časnom djelu utkana je i velikom dijelom i Hrvatska posada,Istrani i Primorci.Jednu od medalja za ovaj hrabri čin posjeduje kap.Josip Perović iz Kostrene a koji je prapranečak od Komandic Marca,koji je bio mornar na RMS Carpathia.

Spasiti nečiji život je hrabro djelo vezano za veliki rizik spasavaoca,da li će spasiti čovjeka.U zapovjednikovoj odluci da pohita u pomoć unesrečenima je plemenito djelo,usko povezano za zakonima države kojoj brod pripada.

Sve gore opisano i doživljeno,sa moje strane,je obvezujuće.Nakon stradavanja RMS Titanic,donešena je konvencije o spašavanju ljudskih života nam moru u Londonu 1914 godine,SOLAS konvencija.Sve je ovo sadržano u Glavi V konvencije,da je brod dužan krenuti u pomoć nastradalom brodu.Primjer posade RMS Carpathie,čini me ponosnim kao Zapovjednika ,jer u Glavi V Konvencije SOLAS , koja je donesena nakon stradanja Titanic-a,precizira se obveza spasavaoca da krene u pomoć nastradalima.Ova konvencija a koja je nastala potonućem RMS Titanic-a,a bila je primjer za donošenje SOLAS konvencija o spašavanju ljudskih života,svoj doprinos u uspješnosti spašavanja, su činili i 84 Hrvatska pomorca.Prema hrvatskom zakonodavstvu,zapovjednik je dužan spašavati osobe i ako se one tome protive.ili ako se tome protivi zapovjednik broda kojeg se spašava.

Literatura:

Pomorska enciklopedija;

Rudolf Capar:Traganje i spašavanje ljudi na moru,Pomorski fakultet-Rijeka 1996 godina;

Damir Zec:Sigurnost na moru,Pomorski fakultet-Rijeka 2001 godina;

Branka Milošević Pujo:Traganje i spašavanje na moru,Dubrovnik 2006 godina;

Vodjenje akcije spašavanja.Juraj Karninčić,kap.

erste

kraljica mora logo

kraljica mora

pomorski rječnik

dogma nekretnine

facebook kraljica mora

damaco

cesma

maritime connector

sindikat pomoraca hrvatske

zorovic

pomorski fakultet rijeka

pomorsko dobro

adrialibar

libar

rijeka klik

korana stojčić

tiskara sušak

ICS