pasica

Prva kadetura – Nikolina Eva Pahljina

Kao dijete s otoka, oduvijek sam voljela more i sve vezano uz njega. Prvo čvršće vezanje bilo je u djetinjstvu kad sam se počela baviti kajakom. Kad sam završila srednju školu, trebalo se upisati na fakultet, a to je značilo otići sa svog otoka. Pri odabiru fakulteta odluka je pala na Pomorski fakultet u Rijeci, smjer Nautika i tehnologija pomorskog prometa. Upravo tim događajem počela je moja pustolovina i moja bitka s kruhom sa sedam kora.

Završetkom preddiplomskog studija na Pomorskom fakultetu, počela sam tražiti kadeturu. Moja je želja bila otići i ploviti jer, kako sama uzrečica kaže, Navigati se mora! Od prve poslane molbe do primitka u jednu od vodećih brodarskih kompanija prošlo je više od jedne i pol godine. U tom periodu upisala sam i diplomski studij Nautike i tehnologije pomorskog prometa, a e-mailova i poziva, što hrvatskim agencijama, što stranim agencijama i kompanijama, poslano je mali milijun. Na kraju, uz pomoć profesora, uspjela sam ostvariti svoj san i krenuti u pohode – na kadeturu.

01

Prošle godine, 31. srpnja, ukrcala sam se na LNG brod StenaCrystalSky u Cape Townu u JAR-u. Pripreme su bile tjedan dana ranije: pakiranje kofera, razmišljanje što sve uzeti sa sobom, što sve treba… Dani su prošli jako brzo do tog dana. Mislim da sam shvatila što me očekuje tek kad je avion poletio s Plesa. Znala sam da povratka nema. Iako, ni na tren nisam pomislila da bih trebala odustati, sigurno ne sad kad sam došla do onoga što sam htjela. Dolaskom na aerodrom u Cape Townu, upoznala sam još troje kolega koji su se samnom drugi dan ukrcali na naš novi „dom“. Ujutro smo krenuliremorkerom prema mjestu gdje smo se trebali ukrcati, nekoliko milja ispred Cape Towna. Mrtvo more, pogled na Cape Town, Table Mountain i Arenu dok se udaljavamo od njih; bilo je predivno, iako i s raznim emocijama koje su se stalno miješale.

02

Gledajući oko sebe, Table Mountain se smanjivao, a u vidokrug je prilazila StenaCrystalSky – naš novi „dom“, grdosija od 298 metara dužine. Brod je izgrađen 2011. godine i ima 4 membranska tanka kojizaprimaju oko 174.000 m3 prirodnog plina. U strojarnici, 4 motora pogone 2 propele.

03

Stojeći ispod nje na remorkeru, dok nas valovi nose sad gore, sad dolje, strah dok se pokušavate uloviti za pilotske ljestve po prvi put u životu… Sve to izazivalo je u meni strah, ali i ogromno poštovanje! Nakon muke po penjanju, napokon sam se uspela. Doček gotovo cijele posade – ipak im je došla žena na brod. Sljedeći dan počela sam s radom koji se sastojao od 4 sata rada na palubi. To bi bilo pomaganje noštromu ili nekom od mornara u nekim sitnijim poslovima.

04

Nakon, ponekadi prije toga, radila sam 4 sata na mostu – imala sam gvardiju s jednim od časnika. Za početak, dobila sam gvardiju s 3. časnikom od 4 sata ujutro do 8 sati. To je gvardija koja mi se, nakon 5 i pol mjeseci na tom brodu, ujedno i najviše svidjela! Ne samo zato jer bih onda imala skoro cijelo poslijepodne za učenje i sebe, nego jer sam u toj gvardiji imala mogućnost računanja pozicije preko zvijezda, a ujedno svako jutro gledati predivne izlaske sunca. Nakon prvog tjedna na brodu, već smo dolazili u luku Bonny u Nigeriji na ukrcaj koji je trajao oko 30 sati,zajedno s administracijom,nakon čega smo se zaputili prema Futtsuu, Japan, na iskrcaj. Od luke do luke – gotovo mjesec dana. Iako se činilo kao dugačko vrijeme, meni je tobilo odlično vrijeme za učenje svega potrebnog.

05

Vrijeme je relativno brzo prolazilo. Svaki dan udubiti se u posao, pokušavajući uzeti svo znanje koje su mi pružali. Bila sam jedina Hrvatica na tom brodu i komunikacija se odvijala na engleskom jeziku, što je ujedno doprinijelo mom usavršavanju tog jezika.

Dolaskom Božića i Nove godine shvatila sam koliko sam već tamo, a to je tada bilo 4 i pol mjeseca, i kako je vrijeme proletjelo, ali isto je počela nedostajati obitelj i dom. Koliko god smo se trudili napraviti da nam bude što bolje i ljepše, na svakom se vidjelo malo tuge. Ali s dolaskom tih blagdana, znala sam da se uskoro bliži kraj moje prve „pustolovine“.

Navigacija je ovim brodom bila duga. Između svake luke skoro mjesec dana. I koliko god su se kolege žalilida im je to dosadno, meni nije bilo. U skoro 6 mjeseci izašla sam samo 3 puta na kopno, u Futtsuu. Nije mi predstavljalo nikakav problem tako rijetko izaći s broda. Štoviše, bila sam presretna što sam uopće dobila priliku izaći!
Nakon 5 i pol mjeseci na brodu StenaCrystalSky, došao je i dan kad sam se iskrcala u Singapuru te krenula svome domu. Veliko uzbuđenje, sreća! Ne može se opisati kakve emocije, ali znam da puno čitatelja zna o čemu govorim.

06

Ovih 5 i pol mjeseci provedenih na brodu StenaCrystalSky bilo je jedno predivno i novo iskustvo za mene. Putovanje mi je pokazalo da je ovo moj poziv i da se nisam prevarila što sam krenula ovim vodama.Koliko god je bilo teško i naporno, nekad i malo ružno, kad sve zbrojim i oduzmem, nije mi bilo teško te namjeravam i dalje nastaviti ploviti. Istina da dosta ljudi smatra kako je ovo težak posao za jednu ženu, ali ja sam se u njemu snašla i zasad mi nije
težak.

07
08

erste

kraljica mora logo

kraljica mora

pomorski rječnik

dogma nekretnine

facebook kraljica mora

damaco

cesma

maritime connector

sindikat pomoraca hrvatske

zorovic

pomorski fakultet rijeka

pomorsko dobro

adrialibar

libar

rijeka klik

korana stojčić

tiskara sušak

ICS